Tehnologija preoblikuje industriju(e) brzim tempom i tržište rada nalazi se u razdoblju neizvjesnosti. Vrste vještina koje zahtijevaju poslodavci neprestano se mijenjaju i radnici su pod stalnim pritiskom učenja i usvajanja novih znanja. Neki poslovi nestaju, a neki novi se stvaraju. No ipak, često ti novi poslovi zahtijevaju vještine koje se razlikuju od vještina koje nestaju. Ljudi koji gube radna mjesta zbog poslova koji nestaju nemaju nužno vještine za obavljanje novih radnih zadataka (npr. kad roboti zamijene fizičke radnike na pokretnoj traci netko će se morati brinuti o održavanju tih robota i softvera koji ih pokreće, ali tu ulogu ne mogu preuzeti ti isti radnici s pokretne trake koje su roboti zamijenili). Tradicionalno obrazovanje često je loše koncipirano za razvoj dinamičkih sposobnosti učenika-radnika. Većina škola i sveučilišta nudi obrazovanje 20. stoljeća, a tržište rada traži mlade ljude koji posjeduju vrhunske vještine 21. stoljeća. Napredak tehnologije stvara jaz među vještinama, pa pojedinci i država moraju hitno reagirati da ublaže stvoreni jaz. To znači da će prilagodbe vjerojatno biti duge i bolne, a veliki broj radnika će ostati bez posla i morat će se prilagoditi tom kretanju. Moguće je da u ranoj fazi više radnih mjesta nestane od onih koja se otvaraju. No ipak, gospodarski rast ubrzava se zahvaljujući tehnologiji, a nova radna mjesta (poslovi budućnosti) i vještine nastaju kao sekundarni učinak te tehnologije.