Pretpostavke uspješnog upravljanja poslovanjem suvremenog poduzeća kao sustavom simbioze stabilnosti i kaosa u uvjetima sve veće turbulencije okoline, naročito potaknute ubrzanim znanstveno-tehnološkim razvojem od polovice prošlog stoljeća, uvjetovale su da se u novije vrijeme projektima kao modelima upravljanja razvojnim promjenama konačno dade pripadajuće mjesto i u ekonomskoj teoriji. Projektni menadžment, kao proces sustavnog ciljno integriranog vođenja raspoloživih ljudskih potencijala i logističkih tokova ograničenih materijalnih, financijskih i informacijskih resursa kroz procese projektne realizacije u svrhu efektivnog i efikasnog ostvarivanja unaprijed postavljenih projektnih ciljeva u pogledu obuhvata, troškova, vremena i kvalitete izvedbe, koji zadovoljavaju potrebe i očekivanja korisnika projektnog proizvoda bolje od konkurencije, predstavlja model uspješnog upravljanja dinamičkom optimalizacijom poslovanja i razvoja poduzeća. Početno razvijena operativna dimenzija upravljanja projektima sustavno se transformira u razvijeni sustav projektnog upravljanja poslovanjem i razvojem poduzeća, razvijajući strategijsku dimenziju projektnog menadžmenta.