U novije vrijeme posebno se zanimanje za film kao nastavno sredstvo javlja na području nastave stranih jezika, pa tako i u nastavi hrvatskoga kao stranoga jezika. Igrani film kao najgledaniji filmski rod predstavlja područje dominantne kinematografije. Posjeduje ogroman potencijal za motivaciju učenika, omogućava približavanje jezika, kulture i određenog geografskog područja iz realistične perspektive, idealan je za kritičko promišljanje i potiče usmeno i pismeno stvaralaštvo učenika. Doprinosi razvoju jezičnog i kulturnog znanja te međukulturalne, medijske i komunikacijske jezične kompetencije u učenika, a nedvojbeno razvija i jezične vještine (slušanje, gledanje, govorenje, pisanje), čime postaje jedno od nezaobilaznih nastavnih sredstava. Učitelji koji će u svojoj nastavi koristiti igrani film kao nastavno sredstvo mogu se osloniti na literaturu koja tematizira film za potrebe nastave hrvatskog kao materinjeg jezika i na radove koji se bave uporabom videomaterijala u nastavi stranih jezika, mogu se poslužiti internetskim stranicama koje nude relevantne informacije i tekstove o hrvatskome filmu, a filmsko obrazovanje mogu steći u školi medijske kulture. Kako bi se odabrani igrani film adekvatno obradio za potrebe nastave, potrebna je temeljita priprema – film bi trebalo pregledati nekoliko puta, analizirati ga te metodički obraditi. Dosada je najprihvaćenija obrada filmova prema modelu koji se sastoji od triju faza, u kojima se osmišljavaju aktivnosti i izrađuju zadaci prije, za vrijeme i nakon gledanja filma. Prema tome modelu je obrađen i film "Tko pjeva zlo ne misli" redatelja Krešimira Golika iz 1970. godine. Filmu se pristupa s jezičnog i kulturološkog aspekta, a u skladu se s time u radu donosi detaljan prikaz izvedbe nastavne jedinice te zadaci i aktivnosti uključujući jezične vještine i kompetencije čiji razvoj potiču. Zadaci i aktivnosti osmišljeni su za rad s učenicima na srednjem stupnju poznavanja jezika prema ZEROJ-u.