U prvome djelu prikazuju se povijesne okolnosti u kojem nastaje roman Uzglavlje od trave te se tako nastoji staviti roman u kontekst vremena. Japan se nalazi na počecima svoje modernizacije te se pojedinci na različite načine nose s njom. U vremenu gdje čovjek osjeća da se svijet oko njega ruši, mijenja i uništava, Natsume Soseki stvara “lijepi roman”, roman koji progovara o traženju i značenju umjetnosti – poezije, slikarstva, glazbe, kiparstva, kaligrafije, književnosti,... Roman u sebi nosi značajke koje možemo staviti u okvir europskog larpurlartizma, impresionizma, esteticizma te psihološkog romana. No, zadržava i vlastite značajke stvorene unutar tradicije japanske književnosti o kojima se također progovara. Veliki dio posvećen je pripovjedačevim razmišljanjim o umjetnosti i značenjima takvog pristupa, a naglasak se stavlja i na likove, od kojih se u prvom redu objašnjava značaj lika O-nami. Posebno se mjesto daje poeziji kroz koju se daje misao o vremenu istvaranju romana. Daju se usporedbe sa Baudelairevim pjesništvom i poetikom te se objašnjava Sosekijevo haiku pjesništvo, nakon čega se objašnjava i Sosekijev pojam haiku romana. Nastoji se ocrtati duhovni prostor romana, odnosno opisati koncept mukogawe, putovanja na “onu stranu” i svijet umjetnika, imajući pritom na umu i fizički prostor prirode i sela u kojem se umjetnik-pripovjedač kreće. Na taj se način prikazuje i odnos između sela kao mjesta koji omogućuje estesku izdvojenost i stvaranje prave umjetnosti te stanja opuštenosti; i modernog, grubog grada tehnologije koji nastoji onečovječiti čovjeka i potisnuti njegov umjetnički duh. Također, prikazuju se i odnosi Istoka i Zapada, njihove razlike na koje Soseki reagira kao odgovor na uvoz “stranih” ideja i kulture u Japan.