| Abstract | Završetkom drugog feminističkog vala; specifičnog lajtmotiva privatne i javne, odnosno političke sfere, na snagu stupa suvremena sfera feminizma. Nekadašnja feministička kritika definira muškarca kao javnog i slobodnog, a ženu kao pretežno emotivnu i potpuno tjelesnu, te se sada ista problematika dodatno prepliće segmentom slojevitih rasnih, rodnih i klasnih predispozicija.Globalizacija, kapitalizam, postmodernizam, kultura, glazba i specifična društvena situacija znatno je uzburkala donedavno etablirane feminističke temelje. Ranih 90-tih nekolicina informiranih buntovnih žena osnovala je zajednicu Riot Grrrl koja bi pomoću literature, glazbe i edukacije ukazala na problematiku silovanja, diskriminacije, šovinizma i nasilja nad ženama. Medij glazbe ipak je bio najprodorniji, te je u vrlo kratkom vremenu uspio zaokupiti mlade svježe umove željne znanja i društvene revolucije. Složeni termin Žena predstavlja kategoriju sa bezbroj deskriptivnih osobina, dijelova i karakteristika. Poput pojma vlastite sobe Virginije Wolf, žena je naišla na krucijalno mjesto/alat pobune na glazbu.Punk glazba primarno je nastala radi iskazivanja nezadovoljstva i frustracija, a cjelokupna estetika odisala je buntom, agresivnim stavom i upadljivim rifovima. Zaista nije postojao idealniji alat od ovog anarhističkog revolucionarnog pokreta. Estetika punka je vrlo uočljiva i prepoznatljiva, te je savršeno kontrirala tradicionalnoj djevojačkoj estetici. Ženina uloga je metaforički i doslovno pomaknuta u prve redove, te su njene vokalne dionice sada bivali glasni vapaji za emancipacijom.Koliko je zapravo punk (r)evolucija pogodovala razvoju zajedničkih vlastitih soba, koje su djelovale s ciljem informiranja društva o ključnoj problematici današnje suvremene žene? |
