Ovim radom pokušat će ukratko opisati teretnicu kao instrument pomorskog prava, koji se povijesno i međunarodnopravno može sagledati iz više aspekata, odnosno funkcija. Teretnica je isprava kojom prijevoznik potvrđuje da je radi prijevoza na brod primio teret, te se obavezuje da će nakon završetka putovanja teret predati ovlaštenom imatelju teretnice. Ona služi kao dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu. Pri tome se ponajprije teretnicu može razmotriti kao dokaznu ispravu te zatim kao vrijednosni papir. Razvojem modernog brodarstva, sve više dolazi do izražaja pitanje mogućnosti korištenja elektroničke teretnice, te potrebe pravnog reguliranja samog izdavanja takve teretnice, njezinog prijenosa kao vrijednosnog papira, a posebno pitanje sigurnosti i zaštite podataka i vjerodostojnosti. Temeljem navedenog u radu će se opisati i analizirati klasični primjeri teretnice koji se primjenjivao i još se uvijek primjenjuje te posebnosti elektroničke teretnice koja bi se mogla u potpunosti zamijeniti klasičnu papirnatu teretnicu. To je upravo radi pobližeg objašnjenja kakva je stvarna praksa i kakav je razvojni put modernog prijevoza robe morem, te kakva je sudska praksa i tradicionalni ratificirani instrumenti koji se redovno nastoje približiti stvarnoj praksi, ali i dalje koriste tradicionalna gledišta i instrumente u tumačenju pojma teretnice. U radu će se analizirati propisi koji reguliraju prijevozne isprave s posebnim naglaskom na rad i rezultate međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima veznim za prijevoz stvari morem, ulogom i značenjem prijevoznih isprava, a posebno teretnice. U radu će se također govoriti o podjeli teretnica temeljem različitih kriterija, njenoj pravnoj i ekonomskoj funkciji te ulozi zapovjednika prilikom izdavanja prijevozne isprave.